Mišićne bolesti (miopije) su bolesti kod kojih dolazi do propadanja i gubitka mišićnog tkiva, a pripadaju velikoj skupini neuromišićnih bolesti, odnosno bolestima koje zahvaćaju živce i mišiće. Različiti su uzorci mišićnih bolesti te je i podjela mišićnih bolesti vrlo opsežna: od traumatskih oštećenja mišića, endokrinoloških i metaboličkih poremećaja pa sve do vrlo složenih nasljednih oblika oboljenja mišića. Mišićne bolesti su podijeljene u više velikih skupina, a svaka od skupina se dijeli na podskupine ovisno o patofiziološkim mehanizmima koji uzrokuju poremećaj. Tako u prvu skupinu spadaju nasljedne miopatije (mišićne distrofije, kongenitalne miopije nepoznatog uzroka, miotonički poremećaji) ; potom redom slijede traume mišića uzrokovane vanjskim agensom (podrazumijevaju se različita mehanička i toksična djelovanja te djelovanja lijekova) ; upalne bolesti mišića (djelovanje virusa, bakterija, gljivica, autoimunih mehanizama, reumatološka oboljenja) ; bolesti mišića zbog metaboličkih poremećaja (endokrinološka oboljenja, poremećaj pohranjivanja glikogena, lipida i dr. tvari); mišićna oboljenja združena s zloćudnim bolestima; slabosti mišića kod miastenije gravis, talasemije, tumora mišića te druga oboljenja mišića nepoznatog ili nejasnog uzroka.

Cerebralna paraliza može se definirati kao grupa poremećaja pokreta i položaja uzrokovana defektom ili oštećenjem nezrelog mozga. Pojam "cerebralna" odnosi se na mozak, a "paraliza" na poremećaj pokreta i položaja. Definicija i dijagnoza cerebralne paralize još su uvijek predmet mnogih diskusija. Predlaže se i novi naziv za cerebralnu paralizu, "centralni motorni deficit", vjerujući da je to bolje razumljiv termin.

Uzroci cerebralne paralize i čimbenici koji povećavaju vjerojatnost da će dijete imati cerebralnu paralizu

Uzroci cerebralne paralize i čimbenici koji povećavaju vjerojatnost da će dijete imati cerebralnu paralizu dijele se na:

1. prenatalne (od začeća do poroda)
2. perinatalne (kratko vrijeme iza poroda i jedan tjedan poslije poroda)
3. postnatalne (poslije prvog tjedna iza poroda).

1. Prenatalni uzroci:

• familijarne forme cerebralne paralize
• definirani prenatalni sindromi
• kromosomske abnormalnosti
• razne dokazane kongenitalne infekcije (toksoplazmoza, rubeola, citomegalovirus, herpes)
• cerebralne anomalije (uključujući neodređenu primarnu mikrocefaliju i fetalni hidrocefalus)
• manjak kisika
• alkohol ili lijekovi upotrebljavani za vrijeme trudnoće

2. Perinatalni uzroci:

• moždano krvarenje u unutarnje prostore mozga i / ili u moždano tkivo
• periventrikularna encefalomalacija
• oštećenje moždanog tkiva lokaliziranog oko ventrikula (prostor s likvorskom tekućinom) uzrokovana manjkom kisika ili problemima s protokom krvi
• potvrđeni edem mozga ili evidentnost neonatalnog šoka, npr. potreba za oživljavanjem
• niski Apgar ili niski pH, mehanička ventilacija više od sedam dana ili komplicirana pneumotoraksom
• neonatalni meningitis
• neonatalne konvulzije
• teška žutica, vrlo niski nivo glukoze ili drugi metabolički poremećaji

3. Postnatalni uzroci:

• trauma mozga
• infekcije
• vaskularni problemi
• neoplazme
• manjak kisika

Znakovi koji pobuđuju sumnju na cerebralnu paralizu

Kada dijete ima oštećenje mozga, onda će različiti simptomi i znakovi voditi roditelje da posumnjaju da nešto nije i redu. Neki od tih simptoma i znakova su:

• slaba kontrola glave poslije dobi od tri mjeseca
• prekomjerna napetost ili mlohavost mišića
• nesposobnost sjedenja bez potpore od 8 mjeseca - upotreba samo jedne strane tijela
• poteškoće hranjenja
• jaka iritabilnost
• odsutnost osmjeha.

Dijagnoza

Konačnu dijagnozu cerebralne paralize postavlja neuropedijatar i/ili fizijatar.

Tretman

Budući da nema dva ista djeteta s cerebralnom paralizom potreban je individualni program tretmana. Fizikalni terapeut, radni terapeut i govorni terapeut nastojat će poboljšati djetetov posturalni tonus, pokrete i govor. Učinkovitost fizikalnog tretmana ovisi o težini oštećenja mozga i o postojanju drugih oštećenja, kao što su malformacije i defekti osjetila, epilepsija i drugo, te o samom tretmanu, tj. vrijeme kadje započet, koliko je ciljan i kakvim se intenzitetom provodi.

Druga stanja povezana s cerebralnom paralizom

Osim oštećenja pokreta i položaja, dijete sa cerebralnom paralizom može imati i druga stanja koja ometaju rast i učenje. To su mentalna retardacija, konvulzije, problemi vida, oštećenja sluha, govorni poremećaji, problemi učenja, poremećaj pažnje i hiperaktivnost.

Djetetova okolina

Roditelji moraju prihvatiti svoje dijete kao osobu kojoj se dogodilo da ima cerebralnu paralizu, a ne kao cerebralno paralizirano dijete. Najvažniji terapeuti u tretmanu djeteta su roditelji. S rastom djeteta individualna terapija postaje nedovoljna. Dijete je potrebno uključiti u vrtić, a kasnije u školu, a nastojati uključiti i u posao.

Autor: Prim. dr. sci. Miroslav Pospiš, neuropedijatar